“Mišo uz tebe smo” – to je moto
akcije potpore našem suborcu Mihajlu Miši Hrastovu,
kojem su presudom Vrhovnog suda preinačene prethodne
tri oslobađajuće presude Županijskog suda u
Karlovcu, te je nepravomoćno osuđen na osam godina
zatvora. Presuda je odjeknula poput granata i
projektila kojima su u to vrijeme neprijateljske
snage rušile Karlovac. Tako se prisjećamo godina
1990. i 1991. – “balvana revolucije” i “krvavog
Uskrsa”, što je bio tek početak. Slijedilo je
razaranje Karlovca od srpske vojske tzv. SAO Krajine
u sprezi s JNA, topničkim raketiranjem i tenkovskim
granatama.
Ekspolozije, opće opasnosti, te
bijeg u skloništa postala su svakodnevnica građanima
Karlovca.
U tim sudbonosnim vremenima,
Hrastov se 1990. godine dobrovoljno odazvao pozivu
Domovine za obranu njezine slobode od Vukovara do
Dubrovnika. Mladenačke radosti zamijenila je žrtva
za obranu domovine, te je za hrabrost i zasluge
odlikovan Spomenicom Domovinskog rata 1990. – 1992.,
Radom Nikole Šubića Zrinskog, Spomenicom Domovinske
zahvalnosti, Medaljom „Oluja“. Dodijeljeno mu je i
javno priznanje Županijske skupštine Karlovačke
županije.
Tako je i 21. rujna 1991.
godine branio svoj rodni grad Karlovac i domovinu od
neprijatelja tj. srpskog tenkovskog i artiljerijskog
napada, u namjeri da preko Koranskog mosta zauzmu
Karlovac i uspostave granicu na crti Virovitica –
Karlovac – Karlobag.
Spriječeni u fingiranoj
predaji, smrtno su stradala 13-orica njihovih
pripadnika za čije se stradanje optužuje i sudi
Hrastovu. Otišao je u rat protiv zločina, samo s
namjerom da brani svoju Domovinu, svoj grad, svoje
sugrađane, svoju obitelj da bi ga se na kraju
optužilo i osudilo za ratni zločin.
Suprotno optužbi, tj mediji SAO
Krajine taj su događaj prikazivali kao „žestoku
bitku s ustašama“ u kojoj je poginulo 13-ero
njihovih hrabrih boraca. Pozivajući se na te
informacije, opravdano je postaviti pitanje i
izraziti sumnju u legalnost takve optužnice.
Nadalje, suđenjem je
povrijeđeno njegovo pravo kao optuženika da mu se
sudi bez prekomjernog odgađanja, koje je zajamčeno
Općom deklaracijom o ljudskim pravima i međunarodnim
konvencijima, pa i našim Ustavom. Njegovo pravo je
povrijeđeno ukidanjem oslobađajućih presuda na
Županijskom sudu u Karlovcu 04. rujna 1992. godine i
18. rujna 2002. godine. Nakon petnaest godina
prvostupanjskog postupka oslobađajuća presuda 28.
ožujka 2007. godine preinačna je u kaznu zatvora u
trajanju od 8 godina.
Organizacije za ljudska prava
iz Hrvatske i Srbije, koje su zajednički pratile
ponovljena suđenja, između ostalog i suđenje 28.
ožujka 2007.godine, izvjestile su da je postupak
pred sudom korektno vođen po naputku Vrhovnog suda
Hrvatske.
Činjenica da na današnji dan
ovaj postupak traje već 18 godina, ovo pravno
nepodnošljivo stanje hitno treba prekinuti s
donošenjem pravedno pravomoćne presude jer je
nadasve nehumano prema Hrastovu i njegovoj obitelji,
a ponajviše prema kćeri, koja je rođena tijekom
postupka. Obitelj Hrastov je izvrgnuta dugogodišnjoj
psihičkoj torturi i trajnom nemiru. Time je Hrastovu
povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravedno,
nepristrano i profesionalno suđenje.
Mihajlo Hrastov je samo još
jedna u nizu tmurnih i žalosnih sudbina branitelja
Domovinskog rata kojem se sudi za ratne zločine.
Smatramo da Hrastov barem od
nas zaslužuje solidarnost javnom podrškom, te da oni
koji odlučuju o njegovoj sudbini to čuju i da
javnost sazna pravu istinu.
Ovim istupom u javnost želimo
naglasiti da imamo povjerenje u hrvatsko pravosuđe,
te da nam nije namjera raditi nikakav pritisak,
jedino želimo jasno ukazati na nehumane uvjete i
poigravanje s zdravljem, slobodom i životom Mihajla
Hrastova i njegove obitelji.
Na kraju, potičemo Državno
odvjetništvo i policiju da konačno procesuira sve
teške ratne zločine počinjene na štetu građana
Republike Hrvatske, a velika većina do danas nije
procesuirana ili je abolirana, te na taj način
prekine kriminalizaciju Domovinskog rata i hrvatskih
branitelja.
